Terra Motus je locirala petrinjski aktivni rasjed

Naime, Ivana je stekla doktorat na Sveučilištu u Oxfordu na razvijanju i primjeni satelitskih metoda za promatranje pomaka tla uslijed potresa. Uz to, osnovala je i vodi tvrtku Terra Motus s uredima u Splitu i Oxfordu, specijaliziranu za analizu satelitskih i općenito daljinskih podataka, te za savjetodavne usluge kod prirodnih katastrofa. Ono što Ivana i Terra Motus uvode u priču o petrinjskom potresu je točna lokacija rasjeda koji se stvorio nakon njegove aktivacije, potkrijepljena satelitskim i Google Map snimkama. "Seizmologija je jao napredovala i danas znanstvenici koriste seizmičke valove u sprezi s geofizičkim metodama u različite svrhe kao što su određivanje lokacije epicentra potresa, analiziranje sastava unutrašnjosti Zemlje, ali ih koriste kao jedan način za lociranje aktivnih rasjeda na čijim lokacijama se tipično potresi događaju – mjestima u Zemaljskoj kori koja se za vrijeme potresa doslovno 'isparaju kao šav'." pojednostavljuje Ivana, objašnjavajući kako su rasjedi u principu plohe koje zadiru u Zemljinu koru i kako ih ima svakakvih; neki su locirani okomito, a neki pod kutom u odnosu na zemljinu površinu. Nadalje, neki su duboko u Zemljinoj kori, neki plitko ali nikad ne izađu na površinu, a neki da. O tipu rasjeda zavisi kakav će se tip potresa dogoditi, ali svaki potres je drugačiji, te kao i ljudi - ima svoje posebno lice.

Rasjede dijelimo na aktivne i neaktivne. Na neaktivnima su se potresi događali prije nekoliko milijuna godina i više ih se ne očekuje, ali su ostavili zapis u topografiji. Na aktivnima su se potresi dogodili u posljednjih 100 tisuća godina i očekujemo ih opet jer se na njima događaju deformacije uslijed aktivne tektonike. Tko zna što je u moru - "Aktivni i zreli rasjedi imaju geomorfološki izražaj u topografiji te geolozi mogu kartirati strukture na kojima su mogući potresi. Identifikacija aktivnih rasjeda prije nego što se potresi dogode je geološki postupak pri kojemu se traže dokazi prošlih potresa, starijih od 100 godina, zapisanih u terenu", objašnjava Ivana ilustrirajući kako to možemo usporediti s forenzičkom analizom. Geologija ima svoje limite, nastavlja, a pogotovo kada se potresi događaju na nedovoljno definiranim topografsko geomorfološkim strukturama, kada su još "mladi" i tek se formiraju te ih nije moguće prepoznati.

Potresi uzrokuju deformacije tla, a te deformacije su tipični pomaci tla gore-dolje ili lijevo-desno ili kombinacija istih. Iako je seizmologija jako korisna za lociranje potresa, ona ne mjeri pomake tla uslijed potresa. Hrvatska je, znamo, tektonski aktivna i za nju već postoje karte s lokacijama rasjeda. Zagrebački rasjed je već identificiran kao aktivan, ali diljem Hrvatske postoje rasjedi za koje se ne zna jesu li aktivni ili ne. Neki od aktivnih rasjeda sasvim sigurno su i u Jadranskom moru ali ih je nemoguće "vidjeti" izlaskom na teren, te su potrebna specijalna geofizička mjerenja kako bi se utvrdile njihove lokacije, slična metodama traženja nafte i plina. Tako, još uvijek ne znamo lokaciju rasjeda na kojem se dogodio Dubrovački potres 1667. godine, tzv. Velika trešnja, ali trenutno u Hrvatskoj postoje inicijative za sprovođenje snimanja Jadrana u svrhu identifikacije aktivnih rasjeda. O petrinjskoj katastrofi Ivana kaže kako se također dogodio na rasjedu i kako se koristeći satelitske metode može s preciznošću reći koliko je aktivni dio rasjeda blizu Petrinje. "Koristili smo satelitske radarske podatke i metode kojima smo izmjerili deformaciju koja se dogodila uslijed Petrinjskog potresa, a što nam je omogućilo locirati Petrinjski rasjed koji se aktivirao tijekom potresa. Za ovu analizu smo koristili Sentinel-1 satelitske radarske snimke koje su dostupne na portalu European Space Agency (ESA).", objašnjava kartografske prikaze koje je dostavila Slobodnoj Dalmaciji. Prva slika prikazuje kartu deformacija koja se dogodila u Petrinjskom potresu. Crveno područje prikazuje deformaciju tla koje se pomaklo prema zapadu i prema gore, dok plavo područje prikazuje deformaciju tla koje je otišlo prema istoku i prema dolje,gdje se nalazi i Petrinja. "Na granici između plave zone, propadanja tla, i crvene zone, uzdizanja tla, iscrtali smo crvenu liniju što predstavlja lokaciju rasjeda. To je geometrijska ploha koja zadire u Zemljinu koru na kojoj se dogodio potres na nekoj dubini, a koja je pomakla ove dvije strane tla u suprotnim smjerovima. Ta ploha je izašla na površinu i možemo točno vidjeti gdje. Crvenu liniju preklopili smo u Google karti da vidimo u 3D prikazu gdje je točno na terenu lociran rasjed."

Upoznaj svoje mane, tj. potrese O drugoj slici Ivana kaže kako na Google karti prikazuje pogled na Petrinju sa sjeveroistočne strane. Lokacija rasjeda, prikazana crvenom crtom, "sjela" je duž grebena južno od Petrinje, te se po topografskoj strukturi može reći kako to vjerojatno i prije bilo područje aktivno potresima. Za bolju ilustraciju vertikalna dimenzija ovog 3D prikaza je povečana tri puta. Satelitska metoda Interfreometric Synthetic Aperture Radar (InSAR) koja se koristi za izradu karata deformacija tla u upotrebi je već 20-ak godina kod analize potresa i sada je već rutinska. Osim analize potresa, InSAR se koristi za analizu finih pomaka tla uslijed aktivne tektonike prije i nakon potresa. To se radi kako bi se mogli pratiti fini pomaci koji vode naprezanju tla. Kada se naprezanja nakupe, kao i kod svakog krhkog materijala, vode pucanju ili rezultiraju potresima u zemljinoj kori. Satelitska metoda InSAR temelji se na procesiranju radarskih snimaka. U slučaju potresa prvi snimak je snimljen prije potresa, a drugi nakon. Ta dva snimka su dobro registrirana tako da kada se preklope isti pixeli različitih snimaka vidimo isto područje, a obradom snimaka mjere se pomaci koji su se dogodili za vrijeme potresa. Kao što smo rekli na početku, potrese ne možemo prognozirati, ali možemo pokušati razumjeti aktivnu tektoniku nekog kraja. Seizmolozi su napravili revoluciju prije sto godina jer smo tek tada počeli razumijevati mehaniku potresa. Zadnjih 30 godina nove geodetske i geološke metode su uznapredovale tako da sada o potresima znamo puno više te je ovo znanstveno polje sada zaista multidisciplinarno. "To nam omogućava da suvremenim metodama pratimo promjene uzrokovane aktivnom tektonikom nekog područja te da znamo dugoročno gdje se potresi mogu dogoditi, koliko često se pnavljaju gdje su se vec dogodili. Kada koristimo sintezu svih dostupnih metoda mozemo pratiti gdje se naprezanja nakupljaju. Na engleskom za one koji se bave potresima u šali će vam kazati – 'Know your faults', što se može prevesti kao 'upoznaj svoje mane' ali i kao 'upoznaj svoje potrese'", zaključuje svoj ilustrativni uvid Ivana Barišin, s kojim se lako složiti s obzirom na razmjere petrinjske katastrofe.